Otrovne fraze iz našeg detinjstva: Šta smo nasledile i kako da to ne prenesemo dalje?
- Sara Kovač

- Aug 13
- 3 min read
Zdravo draga mama, Sara je.
Stojiš na vratima, dete odbija da obuje čarape.
Kasnite.
Živci su ti tanki.
I pre nego što se okreneš, čuješ sebe kako govoriš: "Obućeš ih, ZATO ŠTO JA TAKO KAŽEM!"
U trenutku nastane tišina.
A tebi u glavi odzvanja glas tvoje majke.
Ili oca.
Osećaj je čudan.
To nisi htela da kažeš.
Obećala si sebi da nećeš biti takva.
A ipak, reči su tu.
Poznato ti je ovo?
Onaj osećaj kada postaneš "pokvarena ploča" svog detinjstva?
U našem velikom "Baka & Deka" kvizu, vaši odgovori su potvrdili ono što smo sve osećale: nismo same u ovome. Ogroman broj vas je priznao da su vam se fraze poput "Zato što ja kažem!" (43%) i "Obuj čarape!" (38%) uvukle u svakodnevni rečnik.

Ovaj tekst nije optužba, ni prema našim roditeljima, ni prema nama.
Ovo je poziv na razumevanje.
Zašto ovo radimo?
I, što je još važnije, kako možemo drugačije?
Zašto ponavljamo iste greške? Nismo loše mame, već imamo "fabrička podešavanja".
Kada smo umorne, pod stresom i na ivici, naš mozak se prebacuje na "autopilota".
A naš autopilot je softver koji je programiran u našem detinjstvu.
Te reči i rečenice su duboko urezane neuronske staze.
One izlaze bez razmišljanja, jer je to najlakši i najbrži put za naš iscrpljeni mozak.
Naši roditelji su radili najbolje što su umeli, sa alatima koje su imali.
Naš zadatak nije da ih krivimo, već da svesno izaberemo nove alate za našu decu.
Da bismo to uradile, prvo moramo da razumemo šta te stare fraze zaista komuniciraju, ispod površine.
Vaši odgovori na pitanje o "toksičnim trendovima" su nam dali jasan putokaz: najviše se borimo protiv poređenja sa drugima (41%) i zanemarivanja osećanja (23%). Upravo to ove fraze često i rade.

Novi softver: Šta da kažemo umesto starih fraza?
Hajde da dešifrujemo tri "klasika" i ponudimo nadogradnju / update.
1. Umesto: "Zato što ja kažem!"
Skrivena poruka: "Moja moć je jedini razlog. Tvoja pitanja i osećanja nisu važna." Ovo prekida komunikaciju, ubija radoznalost i uči dete da ne preispituje autoritet.
Probaj: Kratko, iskreno i jednostavno objašnjenje.
Primer: "Razumem da te zanima zašto ne možeš sad na tobogan. Mokar je i hladan, i brinem se da se ne prehladiš. Čim grane sunce, idemo. Važi?"
Zašto radi: Validiraš dečiju radoznalost ("Razumem..."), daješ razlog vezan za njegovu dobrobit ("prehladićeš se") i nudiš alternativu i nadu.
2. Umesto: "Nemoj da plačeš! / Nije ti ništa strašno."
Skrivena poruka: "Tvoja osećanja su pogrešna i preterana. Ne verujem ti. Treba da se osećaš onako kako ja mislim da je ispravno." Ovo je školski primer zanemarivanja osećanja.
Probaj: Imenuj, potvrdi, uteši.
Primer: "Vidim da si baš tužan što idemo iz parka. Znam, bilo nam je prelepo. U redu je da budeš tužan. Dođi da te zagrlim."
Zašto radi: Ne pokušavaš da "popraviš" osećanje, već ga priznaješ i daješ mu prostor. Time učiš dete da su sva njegova osećanja validna i da si ti njegova sigurna luka.
3. Umesto: "Vidi kako Pera lepo jede! Zašto ne možeš i ti tako?"
Skrivena poruka: "Nisi dovoljno dobar kao Pera. Tvoj trud nije važan, važan je samo ishod u poređenju sa drugima." Ovo je direktan napad na samopouzdanje.
Probaj: Fokusiraj se isključivo na SVOJE dete i njegov trud.
Primer: "Vau, primetila sam da si probao jedan zalogaj graška, iako znam da ti nije omiljen! Baš si hrabar što isprobavaš nove ukuse."
Zašto radi: Upoređuješ dete sa njegovom prethodnom verzijom, a ne sa nekim drugim. Hvališ trud, a ne samo rezultat. Gradiš unutrašnju motivaciju i osećaj vrednosti.

Napredak, ne savršenstvo: Naš najvažniji novi alat
Hoćemo li i dalje ponekad grešiti?
Naravno da hoćemo.
I dalje ćemo biti umorne, i dalje će nam izleteti neka stara fraza.
I tada na scenu stupa naš najmoćniji, novi alat, koji naši roditelji možda nisu imali: alat zvani "Popravka".
Kada izgovoriš nešto za čim zažališ, udahni.
Spusti se na nivo deteta i reci: "Izvini, mama je pogrešila. Bila sam nervozna i nisam lepo sročila. Hajde da probam ponovo."
Time ne gubiš autoritet.
Time postaješ najveći uzor.
Učiš ga da je ljudski grešiti, da je važno preuzeti odgovornost i da je svaka veza, pa i vaša, popravljiva.
Mi smo generacija koja ima priliku da svesno bira reči.
Ne da bismo odgajile savršenu decu, već da bismo odgajile decu koja znaju da su njihova osećanja važna, njihov glas se čuje i njihova vrednost ne zavisi od poređenja sa drugima.
To je možda najveće nasleđe koje možemo da im ostavimo. ❤️
Koja je to fraza koju se vi najviše trudite da izbegnete? Podelite sa nama u komentarima, da se podržimo u ovoj važnoj misiji.
Želiš da gradiš dublju vezu sa svojim detetom kroz svesnu komunikaciju? Prijavi se na naš besplatni newsletter "Mama, Nisi Sama". Dobićeš nedeljnu dozu inspiracije i konkretne alate koji ti pomažu da budeš mama kakva želiš da budeš.




Comments