Prezasićenost. Onaj osećaj kad te svi vuku za rukav, a ti samo želiš 5 minuta tišine.
- Sara Kovač

- Jul 31, 2025
- 3 min read
Updated: Aug 18, 2025
Dobro došla, draga mama. Ovde Sara.
Da li znaš onaj osećaj? Kraj dana je. Uspela si.
Svi su nahranjeni, okupani, pročitana je priča.
Tišina.
A onda čuješ jedno malo, tiho "mama?".
Dete samo želi još jedan poljubac.
A tebi se celo telo zgrči. Fizički osećaš otpor prema još jednom dodiru.
Vrhovima prstiju želiš da odgurneš sve od sebe, iako svoje dete voliš najviše na svetu.
Ili ovo: muzička igračka svira po 87. put. Mlađe dete ti se penje uz nogu.
Starije te vuče za rukav da nešto pita. Muž pokušava da ti kaže nešto o svom danu.
A tebi u glavi odjekuje samo BUKA. Ne čuješ reči, čuješ samo haos.
Sve što želiš je da zapušiš uši i sakriješ se u ormar.
Ako si klimnula glavom, dobrodošla u klub.
To se zove prezasićenost. Ili, što bi Amerikanci rekli, osećaj "touched-out".
To nije znak da si loša mama.
To je znak da je tvoj nervni sistem potrošio sve resurse.
Tvoja unutrašnja "socijalna baterija" je na 1% i očajnički joj treba punjač.
Ovaj tekst nije o tome kako da te taj osećaj prođe kao rukom odnesen.
Već o tome kako da ga prepoznaš pre nego što eksplodiraš, i šta mi, vrlo nesavršeno, radimo da uhvatimo malo vazduha.
Moj lični SOS signal: Prepoznavanje oluje pre nego što udari
Dugo sam umela da ignorišem prve znake. Mislila sam da sam samo "nervozna" ili "loše volje".
A onda bih pukla zbog neke sitnice, kao što je prosuta čaša vode.
Sada znam bolje. Naučila sam da prepoznam svoje lične SOS signale:
Telo mi govori: Počnem fizički da se odmičem kad mi se neko približi. Vilica mi je stisnuta. Ramena su mi kod ušiju.
Misli mi govore: U glavi mi je samo jedna reč: "dosta". Sve vidim kao problem i pretnju. Čak i pitanje "šta ima za večeru" zvuči kao napad.
Reči mi govore: Postajem kratka. Odgovori su mi jednosložni. "Da", "ne", "ok", "ostavi me na miru".
Prepoznavanje je pola posla.
Kada osetim ove signale, znam da nisam ljuta. Ja sam preplavljena.
I to menja sve. Ne moram da budem bolja mama. Moram da budem nežnija prema sebi.

Šta (ponekad) radim da preživim? Naše male, "sebične" strategije
Ovo nisu velika rešenja.
Nema odlaska u spa na nedelju dana (iako bi bilo lepo!).
Ovo su male, gerilske taktike za hvatanje kiseonika usred bitke.
Zovem "Mamin Tajm-aut".
Kako mi to radimo: Kažem glasno i jasno (pre nego što počnem da vičem): "Mami sada treba dva minuta pauze. Prezasićena sam bukom. Samo da odem u sobu i dišem." U početku su me gledali čudno. Sada znaju šta to znači. Odem u drugu sobu, zatvorim vrata, stavim ruke preko ušiju ako treba, i udahnem duboko 10 puta. Zvuči kao bežanje. Ali to je punjenje baterije da bih mogla da se vratim kao bolja verzija sebe.
Prenosim "štafetu". Bez reči.
Kako mi to radimo: Imam tajni signal sa mužem. Kada osetim da sam na ivici, samo ga pogledam određenim pogledom. To je znak. Znači: "Preuzmi. Odmah. Bez pitanja." On tada uleće, smisli neku igru, odvede decu napolje. Nije vreme za diskusiju o tome ko je umorniji. Vreme je za hitnu intervenciju. O tome čiji je red bio pričaćemo kasnije. Ili nikad.
Koristim "spoljašnji glas" da umirim unutrašnji.
Kako mi to radimo: Kad osetim da ću da puknem, namerno usporim i utišam svoj glas. Počnem da govorim šapatom. "Haaajde saaaada daaa viiiiidimo gdeee ćeeemo staaaviti oooove kockice..." Deca se zbune i utišaju da bi čula šta govorim. Taj spoljašnji mir nekako prevari i moj unutrašnji haos. Ponašam se kao osoba koja je smirena, i ponekad i postanem ta osoba.
Draga mama, ako se osećaš ovako, molim te čuj ovo:
Tvoja potreba za tišinom i ličnim prostorom nije sebična.
Ona je neophodna.
Ti si luka za svoju porodicu. A luka ne može da bude sigurno utočište ako je oluja stalno uništava. Dozvoli sebi da spustiš sidro i popraviš oštećenja.
Čak i ako je to samo pet minuta zaključana u kupatilu. Diši. Sama si sebi najvažnija. ❤️
Koji je tvoj lični SOS signal da si prezasićena? I imaš li neki mali trik koji ti pomaže da uhvatiš vazduh? Podeli sa nama, možda baš tvoj savet spasi dan nekoj drugoj mami.
Želiš da te redovno podsećamo da su tvoje potrebe važne? Prijavi se na naš besplatni newsletter "Mama, Nisi Sama" i postani deo zajednice koja razume, podržava i ne osuđuje. Jer smo sve u istom brodu.




Comments